Vitamin E (alfa-tocopherolum)
...je vitamin koji je poprilično zastupljen u prehrani, pa je njegov nedostatak rijedak. Predstavlja skupinu koja se naziva tokoferoli, općenito poznati kao jaki antioksidansi. Medijska popularnost ovog vitamina je jaka, često se s njim obogaćuje hrana i većina nutrijenata, što govori o njegovoj univerzalnosti. Postoji 8 vrsta tokoferola (koji su kemijskim sastavom zapravo alkoholi, struktura slična kinonima), sa manjim razlikama između sebe, te sa različitim antioksidativnim svojstvima. Postoji I grupa tokotrienola, spojeva koji spadaju u E porodicu, no o njima nema mnogo istrazivanja, no vjeruje se da su biokemijski potentniji od tokoferola tj. da su jaci antioksidansi. Sto god marketing I mediji spominjali, ostavimo znanosti da utvrdi tocne cinjenice.
Vitamin E je liposolubilan vitamin, u potpunosti netopiv u vodi, osim u nekim drugim medijima. Čuva se bez prisustva zraka, jer se u protivnom ubrzano razgrađuje.
Prirodni izvori vitamina E su biljna ulja pšeničnih klica, suncokreta, kukuruznih klica, te repice i orašasto voće poput kikirikija i badema, a ima ga u jajima, mliječnim proizvodima...
Prvi put je uočen davne 1922. godine i to kod pokusa sa štakorima, gdje je pokazao veliku važnost kod očuvanja fetusa, no kod ljudi nije utvrđen takav mehanizam, a postoji i malo znanstvenih istraživanja na tu temu, pa će vrijeme pokazati značaj u tim slučajevima. U životinja je poznata i pojava atrofije testisa, koja je očito u izravnoj vezi sa nedostatkom vitamina E, kao i smanjena otpornost stjenke eritrocita na dosta slabe oksidanse. Izoliran je 1936. godine iz ulja pšeničnih klica, koje također ima jako antioksidativno djelovanje. Posebno je bitno djelovanje u spriječavanju spontane oksidacije jako nezasićenih spojeva, posebno oksidacija stijenke stanica, koja pridonosi pojavi starenja i bolesti.
Među najvažnijima je alfa-tokoferol, posebno njegov d-izomer, koji prevladava u tkivu životinja i pravi je antioksidans u procesima u organizmu. Ostali tokoferoli mogu biti dodaci prehrani, no njihova uloga nije toliko bitna za biokemiju tijela, već su njihove uloge možda bitnije u životu same biljke.
Metabolizam; kao i ostali vitamini iz DEKA porodice (topivi u mastima), ovisan je o radu žuči i putu razgradnji masti. Transportira se aktivnim transportom vežući se za beta-lipoproteine i odlazi u cijeli sustav, dok se skladišti uglavnom u jetri i masnom tkivu. Kao i kod drugih vitamina, sa povećanjem oralne doze smanjuje se njegova apsorpcija, pa je kod normalnih doza do 80%, te pada sa povećanjem količine u crijevima, slično kao kod vitamina C. Izlučivanje se obavlja također putem žuči.
...je vitamin koji je poprilično zastupljen u prehrani, pa je njegov nedostatak rijedak. Predstavlja skupinu koja se naziva tokoferoli, općenito poznati kao jaki antioksidansi. Medijska popularnost ovog vitamina je jaka, često se s njim obogaćuje hrana i većina nutrijenata, što govori o njegovoj univerzalnosti. Postoji 8 vrsta tokoferola (koji su kemijskim sastavom zapravo alkoholi, struktura slična kinonima), sa manjim razlikama između sebe, te sa različitim antioksidativnim svojstvima. Postoji I grupa tokotrienola, spojeva koji spadaju u E porodicu, no o njima nema mnogo istrazivanja, no vjeruje se da su biokemijski potentniji od tokoferola tj. da su jaci antioksidansi. Sto god marketing I mediji spominjali, ostavimo znanosti da utvrdi tocne cinjenice.
Vitamin E je liposolubilan vitamin, u potpunosti netopiv u vodi, osim u nekim drugim medijima. Čuva se bez prisustva zraka, jer se u protivnom ubrzano razgrađuje.
Prirodni izvori vitamina E su biljna ulja pšeničnih klica, suncokreta, kukuruznih klica, te repice i orašasto voće poput kikirikija i badema, a ima ga u jajima, mliječnim proizvodima...
Prvi put je uočen davne 1922. godine i to kod pokusa sa štakorima, gdje je pokazao veliku važnost kod očuvanja fetusa, no kod ljudi nije utvrđen takav mehanizam, a postoji i malo znanstvenih istraživanja na tu temu, pa će vrijeme pokazati značaj u tim slučajevima. U životinja je poznata i pojava atrofije testisa, koja je očito u izravnoj vezi sa nedostatkom vitamina E, kao i smanjena otpornost stjenke eritrocita na dosta slabe oksidanse. Izoliran je 1936. godine iz ulja pšeničnih klica, koje također ima jako antioksidativno djelovanje. Posebno je bitno djelovanje u spriječavanju spontane oksidacije jako nezasićenih spojeva, posebno oksidacija stijenke stanica, koja pridonosi pojavi starenja i bolesti.
Među najvažnijima je alfa-tokoferol, posebno njegov d-izomer, koji prevladava u tkivu životinja i pravi je antioksidans u procesima u organizmu. Ostali tokoferoli mogu biti dodaci prehrani, no njihova uloga nije toliko bitna za biokemiju tijela, već su njihove uloge možda bitnije u životu same biljke.
Metabolizam; kao i ostali vitamini iz DEKA porodice (topivi u mastima), ovisan je o radu žuči i putu razgradnji masti. Transportira se aktivnim transportom vežući se za beta-lipoproteine i odlazi u cijeli sustav, dok se skladišti uglavnom u jetri i masnom tkivu. Kao i kod drugih vitamina, sa povećanjem oralne doze smanjuje se njegova apsorpcija, pa je kod normalnih doza do 80%, te pada sa povećanjem količine u crijevima, slično kao kod vitamina C. Izlučivanje se obavlja također putem žuči.