LIMFA I LIMFEDEM
U prošlim člancima objašnjavali smo što je krvožilni sustav i funkcije mreže arterija i vena koje premrežuju čitavo naše tijelo. To smo usporedili sa vodovodom koji nosi vodu u najudaljeniji dio grada, s tim da naš „vodovod“ ima djelomičnu ulogu kanalizacije jer istim tempom nosi zdrave tvari u stanice, a u povratnom toku nosi otpadne metabolite za izbacivanje iz tijela. To je pojednostavljen prikaz, a zapravo se radi o vrlo sofisticiranom sustavu o kojem se brine nekoliko specijalizacija unutar medicinske struke. No, manje je poznato da imamo i limfni sustav. O njemu se uči već u osnovnoj školi, kasnije se malo spominje i nepravedno je zapostavljen u našem općem znanju. Pa da vidimo što je limfa i kako ona radi.
Genijalna limfa
Kao što smo napisali, arterijska krv kola do stanica, vrši se izmjena tvari, te se venska krv vraća nazad prema srcu. To čini zatvoreni sustav. Međutim, u tom prijenosu „u stanicu – iz stanice“ izgubi se nešto tekućine, još nešto se gubi u transportu kroz žile, pa se postavlja pitanje kamo sva ta tekućina ide. Radi se o gotovo 3 litre tekućine na 20 litara krvi na dan. Oni koji ponekad zavire u vodovodni sustav pred svojom kućom znaju da postoji nekoliko cijevi koje transportiraju vodu do njih i dalje do susjeda. Tih nekoliko cijevi rijetko su suhe kao barut, uvijek negdje nešto malo curi ili se voda kondenzira. Zemlji ne smeta ako primi malo vode u sebe, no vama će definitivno zasmetati ta količina na računu za vodu. U tijelu je slična stvar; malo po malo, taj višak izgubljene tekućine između stanica proizvodi ono što ponekad viđamo u autobusima – jako otečene noge ili ruke. Vratimo se na konstrukciju tijela; naš tvorac je primjetio da krvožilni sustav ima tu pojavu gubljenja tekućne i napravio je paralelni sustav limfnih žila koje dreniraju njen višak. Da se ne bi radilo samo o pukom dreniranju, dao mu je još nekoliko životno važnih funkcija; imunološku kroz filtriranje i limfocite, te transportnu kroz preuzimanje masnoća u sustavu probave. I tako nastade limfni sustav. Bolesnici od limfedema ga proklinju, ali nije bilo boljeg rješenja. On se sastoji od mreže limfnih žila, limfnih čvorova (gdje se tekućina filtrira, provjerava i gdje nastaju limfociti kao imunološke stanice) i specijaliziranih limfnih organa, od kojih su nama najpoznatiji krajnici u grlu. Važna nam je građa limfne žile; ona ima male ventile na svojoj stjenci, koji upijaju međustaničnu tekućinu, te sustav zalizaka slično venama. Ti zalisci spriječavaju povrat limfe nazad i rješavaju problem sile teže, inače bi se tekućina spustila u gležnjeve nogu i na zapešća ruku – što se nažalost ponekad i događa. U konačnici, limfa se ulijeva u krv kod srca i time vraća one 3 litre koje su se izgubile. Idemo malo logično razmišljati; ako limfa negdje zastane i nastane mali edem, u krvi će biti manjak tekućine pa ćemo biti žedni. Ako pojačano pijemo opet u sustavu gubimo još više tekućine, koja posljedično povećava onu oteklinu, a opet fali tekućine. Bubrezi čas traže vodu, čas je moraju pojačano izlučiti, jer taj unos i gubitak nisu lagani i kontinurani nego u intervalima. Edem se povećava, okolno tkivo i cirkulacija postaju otežani, koža se napinje i bum! Postaje debela i tvrda poput balvana. Nastaje izuzetno bolan upalni proces, a ponekad koža doslovno pukne i počne curiti! Čestitamo, upoznali ste limfedem. Nažalost.
Kao što smo napisali, arterijska krv kola do stanica, vrši se izmjena tvari, te se venska krv vraća nazad prema srcu. To čini zatvoreni sustav. Međutim, u tom prijenosu „u stanicu – iz stanice“ izgubi se nešto tekućine, još nešto se gubi u transportu kroz žile, pa se postavlja pitanje kamo sva ta tekućina ide. Radi se o gotovo 3 litre tekućine na 20 litara krvi na dan. Oni koji ponekad zavire u vodovodni sustav pred svojom kućom znaju da postoji nekoliko cijevi koje transportiraju vodu do njih i dalje do susjeda. Tih nekoliko cijevi rijetko su suhe kao barut, uvijek negdje nešto malo curi ili se voda kondenzira. Zemlji ne smeta ako primi malo vode u sebe, no vama će definitivno zasmetati ta količina na računu za vodu. U tijelu je slična stvar; malo po malo, taj višak izgubljene tekućine između stanica proizvodi ono što ponekad viđamo u autobusima – jako otečene noge ili ruke. Vratimo se na konstrukciju tijela; naš tvorac je primjetio da krvožilni sustav ima tu pojavu gubljenja tekućne i napravio je paralelni sustav limfnih žila koje dreniraju njen višak. Da se ne bi radilo samo o pukom dreniranju, dao mu je još nekoliko životno važnih funkcija; imunološku kroz filtriranje i limfocite, te transportnu kroz preuzimanje masnoća u sustavu probave. I tako nastade limfni sustav. Bolesnici od limfedema ga proklinju, ali nije bilo boljeg rješenja. On se sastoji od mreže limfnih žila, limfnih čvorova (gdje se tekućina filtrira, provjerava i gdje nastaju limfociti kao imunološke stanice) i specijaliziranih limfnih organa, od kojih su nama najpoznatiji krajnici u grlu. Važna nam je građa limfne žile; ona ima male ventile na svojoj stjenci, koji upijaju međustaničnu tekućinu, te sustav zalizaka slično venama. Ti zalisci spriječavaju povrat limfe nazad i rješavaju problem sile teže, inače bi se tekućina spustila u gležnjeve nogu i na zapešća ruku – što se nažalost ponekad i događa. U konačnici, limfa se ulijeva u krv kod srca i time vraća one 3 litre koje su se izgubile. Idemo malo logično razmišljati; ako limfa negdje zastane i nastane mali edem, u krvi će biti manjak tekućine pa ćemo biti žedni. Ako pojačano pijemo opet u sustavu gubimo još više tekućine, koja posljedično povećava onu oteklinu, a opet fali tekućine. Bubrezi čas traže vodu, čas je moraju pojačano izlučiti, jer taj unos i gubitak nisu lagani i kontinurani nego u intervalima. Edem se povećava, okolno tkivo i cirkulacija postaju otežani, koža se napinje i bum! Postaje debela i tvrda poput balvana. Nastaje izuzetno bolan upalni proces, a ponekad koža doslovno pukne i počne curiti! Čestitamo, upoznali ste limfedem. Nažalost.
Limfedem
Ogromne noge i ruke mogu nastati zbog nekoliko razloga, a najčešće se radi o zastoju (stazi) tjelesnih tekuća, krvi ili limfe. Prethodno smo opisali kako nastaje limfedem – patološkim nakupljanjem ekstracelularne tekućine u jednoj regiji. Limfna drenaža tijela ne radi ispravno. Postavlja se pitanje kako tome doskočiti, odnosno kako „natjerati“ limfne žile da pravilno rade. Zbog nakupljanja velike količine tekućine tamo gdje ona ne bi smjela biti prvo se oštećuju same limfne žile; ventili koji preuzimaju izmeđustaničnu tekućinu se prošire, a sustav zalizaka u njima također nije funkcionalan, slično problemu proširenih vena u kojem smo pisali prije nekoliko brojeva. Nadalje, prostor između stanica se širi, a imamo i djelomično oštećenje krvnih žila. Koliko trenutno znamo, takva stanja su ireverzibilna tj. nepovratna. Kod operacija dojki odstranjuju se neki limfni čvorovi i posljedica može biti limfedem ruke. E sad, da pacijenti sa limfedemom ne bi odmah izvršili samoubojstvo, moramo napomenuti da limfedem može biti pod kontrolom, te da se sa njim može normalno živjeti. Osobno mislim da je najveći doseg moderne medicine pretvaranje teških bolesti u kronična stanja pod kontrolom. Tako je i ovdje. Ukoliko imate limfedem morat ćete provoditi nekoliko protokola i vaši ekstremiteti će biti funkcionalni. Možda ćete morati malo i smršaviti, te uvesti neke promjene u svom načinu života. Doslovno ispada da je limfedem neizlječiv. Najnovije informacije iz medicinske kirurgije daju nadu da će se ipak nešto moći napraviti; u SAD-u bave se transplantacijom limfnih čvorova (npr. nakon što ih odstrane ispod pazuha, pa nastane limfedem ruke), uz to rade i premosnice, gdje povezuju limfni sustav sa krvotokom i tako ga rasterećuju. Napominjem da se radi o novijim zahvatima i trebat će neko vrijeme da postanu standard.
Ogromne noge i ruke mogu nastati zbog nekoliko razloga, a najčešće se radi o zastoju (stazi) tjelesnih tekuća, krvi ili limfe. Prethodno smo opisali kako nastaje limfedem – patološkim nakupljanjem ekstracelularne tekućine u jednoj regiji. Limfna drenaža tijela ne radi ispravno. Postavlja se pitanje kako tome doskočiti, odnosno kako „natjerati“ limfne žile da pravilno rade. Zbog nakupljanja velike količine tekućine tamo gdje ona ne bi smjela biti prvo se oštećuju same limfne žile; ventili koji preuzimaju izmeđustaničnu tekućinu se prošire, a sustav zalizaka u njima također nije funkcionalan, slično problemu proširenih vena u kojem smo pisali prije nekoliko brojeva. Nadalje, prostor između stanica se širi, a imamo i djelomično oštećenje krvnih žila. Koliko trenutno znamo, takva stanja su ireverzibilna tj. nepovratna. Kod operacija dojki odstranjuju se neki limfni čvorovi i posljedica može biti limfedem ruke. E sad, da pacijenti sa limfedemom ne bi odmah izvršili samoubojstvo, moramo napomenuti da limfedem može biti pod kontrolom, te da se sa njim može normalno živjeti. Osobno mislim da je najveći doseg moderne medicine pretvaranje teških bolesti u kronična stanja pod kontrolom. Tako je i ovdje. Ukoliko imate limfedem morat ćete provoditi nekoliko protokola i vaši ekstremiteti će biti funkcionalni. Možda ćete morati malo i smršaviti, te uvesti neke promjene u svom načinu života. Doslovno ispada da je limfedem neizlječiv. Najnovije informacije iz medicinske kirurgije daju nadu da će se ipak nešto moći napraviti; u SAD-u bave se transplantacijom limfnih čvorova (npr. nakon što ih odstrane ispod pazuha, pa nastane limfedem ruke), uz to rade i premosnice, gdje povezuju limfni sustav sa krvotokom i tako ga rasterećuju. Napominjem da se radi o novijim zahvatima i trebat će neko vrijeme da postanu standard.
Tko se bavi limfedemom
Nedavno smo imali medijsku hajku na hrvatsku medicinu glede limfedema. Činjenica je da se u našoj zemlji time bavi vrlo malo ljudi, a nismo imali ni službenog centra za limfedem. No, pacijenti ipak nisu prepušteni sami sebi. U problemu limfedema križa se nekoliko medicinskih specijalizacija; kirurška, dermatološka, kardiološka i fizikalna. Ovisno o afinitetima specijalista, neki se limfedemom bave profesionalno, a većina samo usputno. Time se stječe dojam da za to polje nema stručnjaka. Ipak, naša županija se može pohvaliti sa centrom za limfedem u Thalassotherapiji Crikvenica. Imaju tim specijalista i terapeuta koji se isključivo bave tim problemom (dermatolog, fizijatar, limfoterapeuti). Ovo je privilegirana informacija za naše čitatelje, izuzetno malo poznata široj javnosti. Štoviše, centar već 3 godine zaredom organizira međunarodni kongres limfedema, na kojem gostuju vodeći limfolozi iz Europe.
U sljedećim odlomcima opisat ćemo što sve klasična medicina ima kao odgovor na limfedem.
Nedavno smo imali medijsku hajku na hrvatsku medicinu glede limfedema. Činjenica je da se u našoj zemlji time bavi vrlo malo ljudi, a nismo imali ni službenog centra za limfedem. No, pacijenti ipak nisu prepušteni sami sebi. U problemu limfedema križa se nekoliko medicinskih specijalizacija; kirurška, dermatološka, kardiološka i fizikalna. Ovisno o afinitetima specijalista, neki se limfedemom bave profesionalno, a većina samo usputno. Time se stječe dojam da za to polje nema stručnjaka. Ipak, naša županija se može pohvaliti sa centrom za limfedem u Thalassotherapiji Crikvenica. Imaju tim specijalista i terapeuta koji se isključivo bave tim problemom (dermatolog, fizijatar, limfoterapeuti). Ovo je privilegirana informacija za naše čitatelje, izuzetno malo poznata široj javnosti. Štoviše, centar već 3 godine zaredom organizira međunarodni kongres limfedema, na kojem gostuju vodeći limfolozi iz Europe.
U sljedećim odlomcima opisat ćemo što sve klasična medicina ima kao odgovor na limfedem.
Limfna drenaža
Ovaj fizioterapijski protokol, koji obavljaju isključivo stručno obrazovani terapeuti, nadomješta oštećenu funkciju perifernog limfnog sustava koji smo prethodno opisali. Kako limfne žile imaju oslabljenu moć pokretanja tekućine iz tkiva i kroz svoje oštećene i proširene žile, educirani terapeut pokretom simulira limfni tok i tako tjera nakupljenu tekućinu iz periferije tijela do čvorova, koji su funkcionalni i provode je dalje kroz sustav do ulijevanja u krv. Tako naočigled balvan-noga postaje sve tanja i tanja, dok ne poprimi svoje normalne dimenzije. Limfna drenaža je polagana, dugotrajna i skoro dosadna, npr. terapeutu treba gotovo sat vremena za samo jednu nogu. Pozitivna stvar u svemu tome je zbližavanje terapeuta i pacijenta, koji imaju mnogo toga za reći dok limfna drenaža traje. U svakom slučaju, to je postupak sa kojim se kreće u sanaciju limfedema. Postoje i aparati za limfnu drenažu i koriste se u nekim ustanovama. Iz mog iskustva primjećujem da medicina još uvijek preferira manualni rad i terapeuta. Još jedna važna opaska; limfna drenaža spada u održavanje limedema, a ne u njegovo jednokratno liječenje. Ukoliko ga imate, morat ćete povremeno posjećivati limfoterapeuta.
Ovaj fizioterapijski protokol, koji obavljaju isključivo stručno obrazovani terapeuti, nadomješta oštećenu funkciju perifernog limfnog sustava koji smo prethodno opisali. Kako limfne žile imaju oslabljenu moć pokretanja tekućine iz tkiva i kroz svoje oštećene i proširene žile, educirani terapeut pokretom simulira limfni tok i tako tjera nakupljenu tekućinu iz periferije tijela do čvorova, koji su funkcionalni i provode je dalje kroz sustav do ulijevanja u krv. Tako naočigled balvan-noga postaje sve tanja i tanja, dok ne poprimi svoje normalne dimenzije. Limfna drenaža je polagana, dugotrajna i skoro dosadna, npr. terapeutu treba gotovo sat vremena za samo jednu nogu. Pozitivna stvar u svemu tome je zbližavanje terapeuta i pacijenta, koji imaju mnogo toga za reći dok limfna drenaža traje. U svakom slučaju, to je postupak sa kojim se kreće u sanaciju limfedema. Postoje i aparati za limfnu drenažu i koriste se u nekim ustanovama. Iz mog iskustva primjećujem da medicina još uvijek preferira manualni rad i terapeuta. Još jedna važna opaska; limfna drenaža spada u održavanje limedema, a ne u njegovo jednokratno liječenje. Ukoliko ga imate, morat ćete povremeno posjećivati limfoterapeuta.
Čarape za limfedem
Nekad davno mislilo se da kompresivna čarapa za proširene vene može poslužiti i za limfedem. Ta tvrdnja je djelomično točna; pritiskom na čitavu nogu čarapa spriječava nakupljanje tekućine i širenje noge. No, proizvođači čarapa su primjetili da su neki njihovi proizvodi efikasniji ovisno o načinu tkanja. Čarape za vene imaju tkz. kružno tkanje i takvo kretanje elastičnih niti pogoduje kretanju krvi. Nasuprot tome, postoji i uzdužno tkanje, koje je efikasnije za limfedem. Ovo je informacija korisna pacijentima koji kupuju čarape. Oprez; najefikasnije čarape su one rađene po mjeri. Proširene vene i limfedem su ozbiljne dijagnoze i zahtjevaju „ozbiljne“ čarape, izrađene po nozi. One reklame „one-size-fits-all“ sa univerzalnim rješenjima možda neće biti dobre. Još jedna korisna opaska; čarape za limfedem mogu bili estetski lijepe. Nekada davno imali smo smeđe grube čarape, kojih su se grozile mlađe pacijentice, a nisu bile drage ni starijima. Danas, ovisno o tome koliko ćete novaca izdvojiti, možete imati vrlo atraktivne, šarene limfoterapijske čarape, koje izgledom konkuriraju komercijalnima. Pa, ako već imate taj medicinski problem, hajde da barem lijepo izgleda!
Nekad davno mislilo se da kompresivna čarapa za proširene vene može poslužiti i za limfedem. Ta tvrdnja je djelomično točna; pritiskom na čitavu nogu čarapa spriječava nakupljanje tekućine i širenje noge. No, proizvođači čarapa su primjetili da su neki njihovi proizvodi efikasniji ovisno o načinu tkanja. Čarape za vene imaju tkz. kružno tkanje i takvo kretanje elastičnih niti pogoduje kretanju krvi. Nasuprot tome, postoji i uzdužno tkanje, koje je efikasnije za limfedem. Ovo je informacija korisna pacijentima koji kupuju čarape. Oprez; najefikasnije čarape su one rađene po mjeri. Proširene vene i limfedem su ozbiljne dijagnoze i zahtjevaju „ozbiljne“ čarape, izrađene po nozi. One reklame „one-size-fits-all“ sa univerzalnim rješenjima možda neće biti dobre. Još jedna korisna opaska; čarape za limfedem mogu bili estetski lijepe. Nekada davno imali smo smeđe grube čarape, kojih su se grozile mlađe pacijentice, a nisu bile drage ni starijima. Danas, ovisno o tome koliko ćete novaca izdvojiti, možete imati vrlo atraktivne, šarene limfoterapijske čarape, koje izgledom konkuriraju komercijalnima. Pa, ako već imate taj medicinski problem, hajde da barem lijepo izgleda!
Bandažiranje
Ovo je novija terapija, razvijena na bazi kompresije čarapa. Specijalisti limfolozi razvili su sustav elastičnih zavoja u nekoliko slojeva, koji vrši kompresiju ekstremiteta i pogoduje limfnom toku. Aplikacija je nažalost komplicirana, provodi se nakon limfne drenaže, a cijela bandaža mora biti na nozi dulje vremena, što smeta osobnoj higijeni i izgledu ekstremiteta. Ali ima i vedrija strana ove priče; sa bandažiranjem su postignuti dobri rezultati i ono je samo prijelazni postupak dreniranja i smanjivanja obujma ekstremiteta. Nakon toga ulogu preuzimaju kompresivne čarape za limfedem. Bandažiranje se provodi periodično, kao i limfna drenaža i spada u protokole održavanja. Neka vas to ne odvrati od ove vrlo korisne terapije.
Ovo je novija terapija, razvijena na bazi kompresije čarapa. Specijalisti limfolozi razvili su sustav elastičnih zavoja u nekoliko slojeva, koji vrši kompresiju ekstremiteta i pogoduje limfnom toku. Aplikacija je nažalost komplicirana, provodi se nakon limfne drenaže, a cijela bandaža mora biti na nozi dulje vremena, što smeta osobnoj higijeni i izgledu ekstremiteta. Ali ima i vedrija strana ove priče; sa bandažiranjem su postignuti dobri rezultati i ono je samo prijelazni postupak dreniranja i smanjivanja obujma ekstremiteta. Nakon toga ulogu preuzimaju kompresivne čarape za limfedem. Bandažiranje se provodi periodično, kao i limfna drenaža i spada u protokole održavanja. Neka vas to ne odvrati od ove vrlo korisne terapije.
Farmakološka terapija
Kako imamo tabletu za svaku bolest, možda imamo tabletu i za limfedem. Nažalost, nemamo. Ako se sjetimo uvodnog teksta, problem kod limfedema je nakupljanje tekućine u jednoj regiji. Logično, ako smanjimo količinu vode u organizmu, smanjit ćemo i nakupljanje vode. Tom idejom vode se liječnici kada ordiniraju diuretike i oni imaju dobro djelovanje – oteklina se počinje smanjivati. To je simptomatski korak u početku i tijekom saniranja limfedema, nije konačno rješenje ali je korisna strategija. Ako se razvije limfedem pod upalom, ordiniraju se protuupalni lijekovi. U posljednje vrijeme neki dermatolozi ordiniraju i malobrojne lijekove iz grupe vazoprotektiva, tvari koje služe stabilizaciji stjenke krvnih žila iznutra. Logika je neosporna; ako bioflavonoidi jačaju stjenku vene, onda to mogu raditi i sa stjenkom limfne kapilare. Istom logikom vodimo se i mi fitoterapeuti, pa propisujemo neke biljke koje su prvenstveno za venske probleme.
Kako imamo tabletu za svaku bolest, možda imamo tabletu i za limfedem. Nažalost, nemamo. Ako se sjetimo uvodnog teksta, problem kod limfedema je nakupljanje tekućine u jednoj regiji. Logično, ako smanjimo količinu vode u organizmu, smanjit ćemo i nakupljanje vode. Tom idejom vode se liječnici kada ordiniraju diuretike i oni imaju dobro djelovanje – oteklina se počinje smanjivati. To je simptomatski korak u početku i tijekom saniranja limfedema, nije konačno rješenje ali je korisna strategija. Ako se razvije limfedem pod upalom, ordiniraju se protuupalni lijekovi. U posljednje vrijeme neki dermatolozi ordiniraju i malobrojne lijekove iz grupe vazoprotektiva, tvari koje služe stabilizaciji stjenke krvnih žila iznutra. Logika je neosporna; ako bioflavonoidi jačaju stjenku vene, onda to mogu raditi i sa stjenkom limfne kapilare. Istom logikom vodimo se i mi fitoterapeuti, pa propisujemo neke biljke koje su prvenstveno za venske probleme.
Fitoterapija i aromaterapija limfnog sustava
Prirodne terapije kod limfedema najbolje služe za „side-effect“ uz gore navedenu limfnu drenažu, bandažiranje i čarape. Opet napominjem da je limfedem neizlječiv i nema biljke koja će natjerati limfne kapilare na rad ako se prošire. No, imamo nekoliko zanimljivih biljaka koje pomažu kretanju limfe (limfolitici, limfokinetici) i koje jačaju stjenku limfnih žila iznutra (vazoprotektivi), slično farmakološkoj terapiji. Uglavnom su to biljke koje se koriste i kod venskih problema. Među prvima, to su ekstrakti divljeg kestena (Aesculus hippocastanum) i žutog kokotca (Melilotus officinalis). Uglavnom se primjenjuju tinkture ili integralne otopine sa standardiziranim aktivnim supstancama (EPS, SIPF i ostale). Uz njih je list vinove loze (Vitis vinifera) kao infuz ili integralna otopina, te hamamelis (Hamamelis virginiana). Potreban je oprez kod žutog kokotca jer ima nekoliko kontraindikacija, prije svega sa antikoagulansima, pa je dobro da se posavjetujete sa stručnom osobom. Na vene i limfu dobro djeluje i gotu-kola (Centella asiatica), prah ove himalajske biljke može se piti dulje vremena i ima još mnoge dobre benifite. Oprez: nije svaka gotu-kola za oralnu uporabu, pa obratite pažnju prilikom kupnje. Neki nepročišćeni oblici dobri su samo za macerat koji se kasnije koristi za izradu krema. Od eteričnih ulja koja imaju limfotoničko djelovanje ističu se cedar atlanski (Cedrus atlantica) i cedar himalajski (Cedrus deodara), borovica (Juniperus communis), čempres (Cupressus sempervirens) i mirta kemotip mirtenil-acetat (Myrtus communis ct myrtenil-acetat). Ponekad se u mješavine dodaju i ulja za opću stimulaciju krvotoka (npr. eterično ulje ružmarina ili metvice). Najbolji rezultati postižu se kombinacijom oralnih fitoterapijskih pripravaka i mješavina za lokalno utrljavanje na mjestu nastanka edema. Ukoliko imate nekog tko izrađuje prirodne kreme, zatražite da vam u kremi budu neka od ovih eteričnih ulja, a uz to i macerat gotu-kole, spomenut u prethodnom tekstu. Velika šteta je slabo znanje o ovim vrijednim pomagačima kod limfedema. Biljna medicina nije svemoguća, no kada ionako nemamo previše izbora, i biljke mogu dobro doći. Moje iskustvo sa liječnicima je dobro, gostujem na predavanjima i kongresima i trudim se osvjestiti koliku snagu imamo u bočicama nadomak ruke. |
Dat ćemo za primjer nekoliko protokola.
Ako osoba primjeti lagano oticanje nogu, a u obitelji ima evidentiranih limfedema, može se probati sa uzimanjem EPS divljeg kestena 5ml 2 puta na dan kroz dulji period. Može poslužiti i EPS hamamelisa, ali na kraći period (mjesec dana). Uporaba čarapa će zasigurno pomoći u prevenciji nastanka pravog edema. Ukoliko osoba osjeća „teške noge“, primjećuje da otiču u zglobovima, može se započeti sa laganijom fitoterapijom: pomješati SIPF žutog kokotca i SIPF divljeg kestena u istim omjerima, uzimati 1 jušnu žlicu 3 puta na dan kroz mjesec dana. Uz to, trebala bi u sredini dana ili navečer mazati otekli zglob sa sljedećom mješavinom: u 100ml makadamijinog baznog ulja stavimo čitavu bočicu od 10ml himalajskog ili atlaskog cedra, dodati 50 kapi eteričnog ulja čempresa, te 50 kapi ulja prave lavande. Miris mješavine je izuzetno osvježavajući, a ulje makadamije će se vrlo brzo upiti. Ukoliko edem dulje traje i noge budu zaista „jako teške“, može se probati sa mješavinom EPS-a žutog kokotca i EPS vinove loze 2:1, piti 5ml 2-4 puta na dan, mjesec dana, pauzirati 1 tjedan, pa ponoviti postupak ukoliko je potrebno. Uz to, može se primjeniti sljedeća mješavina: u 100ml makadamijinog ulja dodati cijelu bočicu od 10ml himalajskog ili atlaskog cedra, dodati još 50 kapi ulja borovice (Juniperus communis), te 75 kapi ulja čempresa. Mješavinu bi trebalo aplicirati barem 3 puta na dan. Kada se simptomi smire, može se nastaviti sa uporabom ekstrakta divljeg kestena na dulji period u smanjenim dozama, ovisno o težini i trenutnom stanju edema. Uz to, može se nastaviti sa mazanjem mješavinom 1-2 puta na dan. Bitno je da znamo kako se radi o kroničnom stanju i da nam jedino preostaje da ga držimo pod kontrolom. |
Limfedem je prilično nezgodna i kronična bolest, nemojte zanemarivati njene simptome i što prije pronađite pomoć. Ukoliko se bolest zaustavi u blažem obliku, život s njom može biti nešto lagodniji.
(Objavljeno u Novom listu)