HRANA - LIJEK ILI NE?
Ukoliko se netko zbilja zanima za nutricionizam, onda će svaki dan čitati tekstove i knjige o tome. A onda će primjetiti da različiti tekstovi od različitih autoriteta vrlo šareno objašnjavaju pojam hrane kao lijeka. Neki otvoreno tvrde da je to istina, neki su umjereni u tvrdnjama i izbjegavaju otvreno reći što misle, a neki se zalažu za konzervativan, zakonski stav da "hrana ne može biti lijek". Kako sada to pomiriti i doći do istine, iako nam se ona nameće sama po sebi?
Krenimo od povijesti i onih omiljenih drevnih filozofa i naučnika, koje često citiramo (uglavnom kad je njegova tvrdnja u suglasnosti sa našom). Najpoznatija je poslovica poznatog naučnika Hipokrata: "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek i neka tvoj lijek bude tvoja hrana". Hipokrat se nadovezao na drevnu egipatsku medicinu, koja je očigledno detaljno proučavala utjecaj hrane i prehrane na zdravlje pacijenta. Koliko je bilo duboko to znanje, to sada ne znamo, no znamo da je drevna medicina bila efikasna u nekim poljima i uspjevala održavati svoje korisnike živima i zdravima. Dokaz smo i mi sami, jer smo doživjeli 21. stoljeće i nismo nestali.
Nisu sve tehnike i metode bile dobre. Znamo da su liječnici tada imali neuobičajene postupke, radi kojih bi danas završili u zatvoru, no što se hrane tiče nebi trebali biti mnogo iza nas. Jedan od njihovih problema bio je mali izbor namirnica i varijabilna kvaliteta, pa su bili u ozbiljnom problemu sa jelovnicima onog doba. Da pojasnimo; izbor naše hrane je daleko veći zbog osvajanja drugih kontinenata. Što se kvalitete tiče, upitno je da li je tada hrana bila kvalitetnija, jer nisu imali agrikulturne tehnike, a prinos je ovisio isključivo o hirovitosti prirode. Sjetimo se gladi i nestašica kakve su se često događale u drevnom svijetu, a dobra hrana je uglavnom bila privilegija viših klasa. Zato se iskreno čudim onima koji se zalažu za povratak u ono stanje, jer bi to značilo glad za većinu nas običnih ljudi :-)
Nisu sve tehnike i metode bile dobre. Znamo da su liječnici tada imali neuobičajene postupke, radi kojih bi danas završili u zatvoru, no što se hrane tiče nebi trebali biti mnogo iza nas. Jedan od njihovih problema bio je mali izbor namirnica i varijabilna kvaliteta, pa su bili u ozbiljnom problemu sa jelovnicima onog doba. Da pojasnimo; izbor naše hrane je daleko veći zbog osvajanja drugih kontinenata. Što se kvalitete tiče, upitno je da li je tada hrana bila kvalitetnija, jer nisu imali agrikulturne tehnike, a prinos je ovisio isključivo o hirovitosti prirode. Sjetimo se gladi i nestašica kakve su se često događale u drevnom svijetu, a dobra hrana je uglavnom bila privilegija viših klasa. Zato se iskreno čudim onima koji se zalažu za povratak u ono stanje, jer bi to značilo glad za većinu nas običnih ljudi :-)
No, vratimo se na početak problema; hrana - lijek ili ne? Hrana može izazvati bolest, kako svojom lošom kvalitetom, tako i svojim nedostatkom. To je neosporna činjenica i vrlo se lako može dokazati. No, zapnemo na tvrdnji da hrana može biti nešto obrnutio - lijek. Ovdje se službena medicina grčevito opire toj tezi, najvjerovatnije jer gubi monopol nad zdravljem pacijenata. Odmah naglašavam da nisu svi liječnici u ovoj grupi i da osobno poznam mnoge koji hranu ističu kao glavnu kariku u liječenju. Zagovornici hrane-nelijeka su najčešće znanstvenici u glasovitim institucijama, čija istina proizlazi iz laboratorijskih epruveta i miševa. Naravno, kako je znanje krhko, a vrijeme neumoljivo.....
|
Već početkom prošlog stoljeća, a to je i vrijeme ubrzanog razvoja medicine, spoznalo se da neke bolesti nastaju nedostatkom nekog nutrijenta, pa se negovim povratkom vraća i zdravlje. Najpoznatiji primjer je skorbut i njegova povezanost sa vitaminom C. Primjera ima pregršt, o njima ćemo pisati u budućim tekstovima. Sredinom 20. stoljeća i razvojem laboratorijske tehnologije detektirani su antioksidanasi i fitonutrijenti. Ti je donijelo proširenje kvazidefinicije da je hrana lijek. Naime, zapazilo se da neke bolesti prije prolaze uvođenjem nekog nutrijenta ili prehrambenog sustava, što se napokon dokazuje i na znanstvenoj razini (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15099410). Istraživanja na tom polju su intenzivna, što nam je posebno drago.
Farmaceutska industrija je puno brža nego medicina, pa primjećujemo porast broja efikasnih suplemenata na reklamama i obraćanje pažnje na riječi "istraživanja su pokazala....". Dakle, prehrambene supstance zbilja mogu pomoći kod liječenja ili održavanja zdravlja. |
|
Hrana može biti lijek, dragi čitaoci. Koliko god se znanstvenici opirali, koliko god je bilo utrošeno u razvoj lijekova, koliko god se to čini prejednostavno. A vrijeme će pokazati da je Hipokrat bio u pravu.
Homo sapiens je čovjek krajnosti - stvari u životu najčešće uzimamo crnobijele, jer je tako najjednostavnije. Da li je hrana APSOLUTNI LIJEK? Nažalost, to nije. Koliko god bilo "nealternativno" od mene, moram priznati da i hrana ima svoje limite. Ona je odličan temelj u svim oblicima liječenja kod svih bolesti, liječi neke od njih, ali njena najznačajnija osobina jest da sinergijski sudjeluje u smanjenju simptoma i liječenju zajedno sa ostalim medicinskim ili alternativnim tehnikama. Ona nije jedini i apsolutni lijek, ponovno stjecanje zdravlja je složena slagalica, kao što je to i bolest. Ovo naglašavam jer mnogi povjeruju u bombastične naslove na internetu, gdje se neki prehrambeni algoritmi predstavljaju kao apsolutni i spasonosni. Takvi algoritmi najčešće ne postoje ili imaju samo ograničene rezultate. Stoga se čuvajte onih čija su objašnjenja prejednostavna ili obećavaju apsolutni pozitivni rezultat.