GIHT - STAROMODERNA BOLEST
Nekoć se zvala „bolest bogatih“ zbog neumerenosti u jelu i piću, bolest visokog društva i boema. Danas se „spustila“ među obične ljude i zanimljivo da 1% svih muškaraca iznad 40-te godine života povremeno dobije giht.
O čemu se zapravo radi? Giht je metabolički poremećaj tj. skupina simptoma upale koji zahvaćaju zglobove, uglavnom male, manifestiraju se kao bolna oteklina sa lokalno povišenom temperaturom. Najčešće napada distalne zglobove, nožne palce ili pak malene zglobove ruku. No, giht ili ulozi mogu napasti i ostale zglobove tijela, pa je time problem daleko veći i bolniji. Nedavno sam imao pacijenta koji je imao giht na radiokarpalnom zglobu, prema njegovim riječima radi se neopisivoj boli pri bilo kojem pomaku ruke, najveći problem je odlazak u toalet ili tuširanje.
Biokemijska pozadina gihta je donekle otkrivena, radi se po posljedici povećanja mokraćne kiseline u krvi, odnosno posljedičnom stvaranju kristalića iste kiseline u zglobovima. Kako toj kiselini tamo nije mjesto, ona fizički oštećuje unutrašnjost zgloba, pa se tu uključuje imunološki sustav koji stvaranjem upale pokušava sanirati problem. I eto natečenog nožnog prsta. Ili zapešća. Ili lakta. Ili....
O čemu se zapravo radi? Giht je metabolički poremećaj tj. skupina simptoma upale koji zahvaćaju zglobove, uglavnom male, manifestiraju se kao bolna oteklina sa lokalno povišenom temperaturom. Najčešće napada distalne zglobove, nožne palce ili pak malene zglobove ruku. No, giht ili ulozi mogu napasti i ostale zglobove tijela, pa je time problem daleko veći i bolniji. Nedavno sam imao pacijenta koji je imao giht na radiokarpalnom zglobu, prema njegovim riječima radi se neopisivoj boli pri bilo kojem pomaku ruke, najveći problem je odlazak u toalet ili tuširanje.
Biokemijska pozadina gihta je donekle otkrivena, radi se po posljedici povećanja mokraćne kiseline u krvi, odnosno posljedičnom stvaranju kristalića iste kiseline u zglobovima. Kako toj kiselini tamo nije mjesto, ona fizički oštećuje unutrašnjost zgloba, pa se tu uključuje imunološki sustav koji stvaranjem upale pokušava sanirati problem. I eto natečenog nožnog prsta. Ili zapešća. Ili lakta. Ili....
Idemo još korak natrag; otkud mokraćna kiselina uopće u krvi? Ona je normalan metabolički produkt raspadanja purinskih kiselina (iz hrane ili pri razgradnji vlastitog tkiva), koja pri normalnom metabolizmu završava u bubrezima i otuda izlazi van iz tijela. Ukoliko se na vrijeme ne eliminira iz krvi, odnosno ukoliko se iz bubrega ponovno resorbira u krv (što je češći slučaj), gomila se u zglobovima i eto problema. Gore sam napisao da je biokemijska pozadima donekle otkrivena, a pod tim podrazumjevam pojave gihta bez očitog povećanja mokraćne kiseline u serumu. Ponekad se javlja i takva situacija, no pripisuje se trenutnoj i akutnoj pojavi mokraćne kiseline u određenom trenutku, te akutnom nastanku gihta, nakon kojeg se količina kiseline u krvi stabilizira, ali upala ostaje. Giht može biti i metabolički poremećaj izazvan ili kataliziran upotrebom nekih lijekova koji mogu smanjiti izlučivanje mokraćne kiseline iz krvi. Ne zaboravimo napomenuti da giht ima genetsku predispoziciju, te da je često vezan sa povišenim trigliceridima u krvi, dakle skloniji su mu ljudi koji se naglo debljaju, odnosno koji imaju nepravilne prehrambene navike, posebno u spektru purinskih namirnica i slatkog.
Medicinski pristup gihtu
Liječnik obiteljske medicine obično preporučuje promjenu u prehrani, smanjene količine hrane koja je bogata purinima, zabrani alkohol i slatke namirnice, te uz to ide lijek Alopurinol. Mehanizam tog lijeka je jednostavan, naime on spriječava resorpciju mokraćne kiseline nazad u krvotok, pa se time prividno održava njegova ravnoteža u krvi. Zašto prividno? Koliko vidim iz iskustva, pacijentima kad-tad dosadi režim purinske dijete, pa se odvaže i probaju nešto zabranjeno. Naravno, kako im se odmah ništa ne dogodi, onda nastave sa tim namirnicama, pa se opet ništa ne dogodi, pa onda samovoljno prestanu uzimati i Alopurinol. I tako žive jedno vrijeme bez posljedica i smatraju se izlječenima, a liječnike smatraju neznalicama i slugama farmaceutske industrije, dok se jedno jutro ne probude, a palac izgleda kao manji dječji balon. I srećom mogu smatrati da je stradao samo palac. Nakon toga nema smisla uzimati Alopurinol, jer je njegova snaga u prevenciji.
Liječnik obiteljske medicine obično preporučuje promjenu u prehrani, smanjene količine hrane koja je bogata purinima, zabrani alkohol i slatke namirnice, te uz to ide lijek Alopurinol. Mehanizam tog lijeka je jednostavan, naime on spriječava resorpciju mokraćne kiseline nazad u krvotok, pa se time prividno održava njegova ravnoteža u krvi. Zašto prividno? Koliko vidim iz iskustva, pacijentima kad-tad dosadi režim purinske dijete, pa se odvaže i probaju nešto zabranjeno. Naravno, kako im se odmah ništa ne dogodi, onda nastave sa tim namirnicama, pa se opet ništa ne dogodi, pa onda samovoljno prestanu uzimati i Alopurinol. I tako žive jedno vrijeme bez posljedica i smatraju se izlječenima, a liječnike smatraju neznalicama i slugama farmaceutske industrije, dok se jedno jutro ne probude, a palac izgleda kao manji dječji balon. I srećom mogu smatrati da je stradao samo palac. Nakon toga nema smisla uzimati Alopurinol, jer je njegova snaga u prevenciji.
Fitonutricionistički pristup gihtu
Fitoterapijski postupci idu u dva smjera; prvo se pokušava smanjiti upala oralnim protuupalnim sredstvima, kao što su pripravci na bazi lista crnog ribiza (S.I.P.F. ili E.P.S). Oni djeluju snažno protuupalno, pri čemu se stvaraju novi protuupalni faktori nasuprot proupalnim faktorima u zglobu. Uz to, koriste se i pripravci na bazi bromelaina, proteolitičkog enzima iz ananasa, koji također ima snažan protuupalni potencijal, uz to može djelovati kao analgetik i kao tvar koja ubrzava zacjeljivanje tkiva, u ovom slučaju upaljene ovojnice zgloba. Uz to, možete uzimati i kvarcetin, fitotvar koja djeluje na snižavanje mokraćne kiseline u krvi, s tim da je bolje uzimati ga zajedno sa bromelainom, jer se tada bolje apsorbira.
Drugi smjer je djelovanje na izmjenu tekućine, odnosno na pojačanu filtraciju krvi, a to se postiže pripravcima od lista koprive; jakim čajem ili pak standardiziranim pripravcima poput gore navedenih SIPF i EPS pripravaka.
Ovdje se mora napomenuti da u nekim slučajevima postoji povezanost gihta i kamenaca u bubrezima, dakle trebaju se izbjegavati biljke puput preslice, koje isto služe kao diuretici ali imaju silikate ili slične supstance, koje pospješuju nastanak kamenaca. List koprive je sasvim dobar izbor.
U fitoterapijski pristup spadaju i mazalice, tj. preparati koji se nanose lokalno na upalu. Srećom, imamo eterična ulja koja djeluju protuupalno i smirujuće, pa se možemo osloniti na njih. Sredstvo za otapanje eteričnih ulja i brzo upijanje su biljna brzoupijajuća ulja (lješnjak, makadamija, avokado, kokos). U tim formulacijama koristimo eterično ulje zimzelena (Gaultheria procumbens/G. fragrantissima), ružmarin kemotip cineol i ružmarin kemotip kamfor (Rosmarinus officinalis), prava lavanda (Lavandula officinalis), kamilica (Chamomilla recutita), paprena metvica (Mentha piperita) i slična ulja. Mješavina se maže 2-3 puta na dan na upaljeno mjesto. To je simptomatska analgetska terapija, s tim da smirujuća ulja mogu djelovati i protuupalno.
Fitoterapijski postupci idu u dva smjera; prvo se pokušava smanjiti upala oralnim protuupalnim sredstvima, kao što su pripravci na bazi lista crnog ribiza (S.I.P.F. ili E.P.S). Oni djeluju snažno protuupalno, pri čemu se stvaraju novi protuupalni faktori nasuprot proupalnim faktorima u zglobu. Uz to, koriste se i pripravci na bazi bromelaina, proteolitičkog enzima iz ananasa, koji također ima snažan protuupalni potencijal, uz to može djelovati kao analgetik i kao tvar koja ubrzava zacjeljivanje tkiva, u ovom slučaju upaljene ovojnice zgloba. Uz to, možete uzimati i kvarcetin, fitotvar koja djeluje na snižavanje mokraćne kiseline u krvi, s tim da je bolje uzimati ga zajedno sa bromelainom, jer se tada bolje apsorbira.
Drugi smjer je djelovanje na izmjenu tekućine, odnosno na pojačanu filtraciju krvi, a to se postiže pripravcima od lista koprive; jakim čajem ili pak standardiziranim pripravcima poput gore navedenih SIPF i EPS pripravaka.
Ovdje se mora napomenuti da u nekim slučajevima postoji povezanost gihta i kamenaca u bubrezima, dakle trebaju se izbjegavati biljke puput preslice, koje isto služe kao diuretici ali imaju silikate ili slične supstance, koje pospješuju nastanak kamenaca. List koprive je sasvim dobar izbor.
U fitoterapijski pristup spadaju i mazalice, tj. preparati koji se nanose lokalno na upalu. Srećom, imamo eterična ulja koja djeluju protuupalno i smirujuće, pa se možemo osloniti na njih. Sredstvo za otapanje eteričnih ulja i brzo upijanje su biljna brzoupijajuća ulja (lješnjak, makadamija, avokado, kokos). U tim formulacijama koristimo eterično ulje zimzelena (Gaultheria procumbens/G. fragrantissima), ružmarin kemotip cineol i ružmarin kemotip kamfor (Rosmarinus officinalis), prava lavanda (Lavandula officinalis), kamilica (Chamomilla recutita), paprena metvica (Mentha piperita) i slična ulja. Mješavina se maže 2-3 puta na dan na upaljeno mjesto. To je simptomatska analgetska terapija, s tim da smirujuća ulja mogu djelovati i protuupalno.
Postoje još neke biljke koje imaju djelovanje na giht, no njihova biokemijska pozadina još nije jasna i spadaju u neznanstveno travarstvo. Među prvima, to je ekstrakt ploda trešnje, kojeg herbalisti efikasno koriste kod problema gihta. Postoji prah samog ploda i postoji ekstrakt aktivnih tvari.
Nutricionistički pristup se bazira također u dva smjera; prvi je purinska dijeta ili evaluacija prehrambenih navika, dok je druga pojačano uzimanje nekih preparata kao nadopune prehrani.
Većina ljudi, posebno onih sa gihtom, znaju da postoje namirnice bogate purinima, a to su inćini, iznutrice, neke ribe kao sleđ ili sardele, mahunarke, zobeno brašno, šparoge, špinat, cvjetača, gljive i slično. Zatim je potrebno jedno vrijeme apstinirati od alkohola, te slatkih namirnica, koje svojim metabolizmom mogu prouzročiti nešto kiseliji medij, pa pridonose ekspanziji gihta. To je najteži dio kod terapeuta i pacijenta – postići da se od nečeg suzdržavaju.
Drugi dio su visokovrijedni dodaci prehrani, koji djeluju protuupalno ili sanirajuće na giht. Prije svega, to su omega3 masne kiseline, koje stimuliraju proizvodnju protuupalnih faktora u zglobovima. Preporučujem riblje ulje sa EPA i DHA, koje je odmah iskoristivo.
Većina ljudi, posebno onih sa gihtom, znaju da postoje namirnice bogate purinima, a to su inćini, iznutrice, neke ribe kao sleđ ili sardele, mahunarke, zobeno brašno, šparoge, špinat, cvjetača, gljive i slično. Zatim je potrebno jedno vrijeme apstinirati od alkohola, te slatkih namirnica, koje svojim metabolizmom mogu prouzročiti nešto kiseliji medij, pa pridonose ekspanziji gihta. To je najteži dio kod terapeuta i pacijenta – postići da se od nečeg suzdržavaju.
Drugi dio su visokovrijedni dodaci prehrani, koji djeluju protuupalno ili sanirajuće na giht. Prije svega, to su omega3 masne kiseline, koje stimuliraju proizvodnju protuupalnih faktora u zglobovima. Preporučujem riblje ulje sa EPA i DHA, koje je odmah iskoristivo.
Što kada bude bolje?
Ovo su strategije povezane sa akutnim gihtom. Proces ozdravljenja može dulje potrajati, no doći će svome kraju. Što onda? U svakom slučaju, čeka vas promjena prehrane i povremena preventivna fitoterapija za održavanje normalne količine urične kiseline u krvi. Giht se zna pojaviti nakon mnogo godina, isprovociran nekom slučajnom stvari. Samo u jedno možemo biti sigurni - kada se jednom pojavi, sigurno će vas posjetiti još koji put u životu!
Ovo su strategije povezane sa akutnim gihtom. Proces ozdravljenja može dulje potrajati, no doći će svome kraju. Što onda? U svakom slučaju, čeka vas promjena prehrane i povremena preventivna fitoterapija za održavanje normalne količine urične kiseline u krvi. Giht se zna pojaviti nakon mnogo godina, isprovociran nekom slučajnom stvari. Samo u jedno možemo biti sigurni - kada se jednom pojavi, sigurno će vas posjetiti još koji put u životu!