CIKORIJA - PRIJATELJICA MRŠAVLJENJA I DETOXA
CIKORIJA (Cichorium intybus L., Cichoriaceae)
Nema čovjeka koji nije vidio cikoriju. Prepoznatljivi, neboplavi cvjetovi ove „krajputašice“ krase naše prometnice, kao da se priroda pobrinula da osvjetli sumorni, sivi asfalt, počinje u 6 mjesecu, pa sve do početka zime. Naraste do metra visine, pri dnu biljke ima prepoznatljivu rozetu sa listovima sličnim maslačku, dok s vremenom iz nje izrasta malo razgranata stabljika, na kojoj se pojavljuju prepoznatljivi cvjetovi. Vrijedan dio cikorije nalazi se i u zemlji u obliku korijena, koji oblikom ponekad podsjeća na siluetu tijela.
Cikorija, vodopija ili konjogriz je samonikla biljka, čije se korištenje spominje još u drevnom Egiptu i Antici (Dioskurid, Galen, Plinije). Tada su je uglavnom koristili za probavne probleme, što je moderna fitoterapija i znanstveno dokazala. Herbalisti našeg vremena, poput Messeguea, koristili su je za probleme sa jetrom i žuči, te za probavne i urološke probleme. Neki su je koristili i za neke kožne probleme, te nekada učestale parazite u crijevima. Naravno, napominjem da tada nije bilo automobila, te se ta „krajputašica“ mogla brati i uz cestu. Danas to nemojmo raditi, potražimo cikoriju sa nekim skrovitijim mjestima ili u biljnim ljekarnama.
Cikorija se i uzgaja, najviše u Belgiji, te bivšim zemljama istočnog bloka, a koristi se u najrazličitije svrhe, od kavovine do ekstrahiranog inulina za farmaceutske i kozmetičke svrhe.
Nema čovjeka koji nije vidio cikoriju. Prepoznatljivi, neboplavi cvjetovi ove „krajputašice“ krase naše prometnice, kao da se priroda pobrinula da osvjetli sumorni, sivi asfalt, počinje u 6 mjesecu, pa sve do početka zime. Naraste do metra visine, pri dnu biljke ima prepoznatljivu rozetu sa listovima sličnim maslačku, dok s vremenom iz nje izrasta malo razgranata stabljika, na kojoj se pojavljuju prepoznatljivi cvjetovi. Vrijedan dio cikorije nalazi se i u zemlji u obliku korijena, koji oblikom ponekad podsjeća na siluetu tijela.
Cikorija, vodopija ili konjogriz je samonikla biljka, čije se korištenje spominje još u drevnom Egiptu i Antici (Dioskurid, Galen, Plinije). Tada su je uglavnom koristili za probavne probleme, što je moderna fitoterapija i znanstveno dokazala. Herbalisti našeg vremena, poput Messeguea, koristili su je za probleme sa jetrom i žuči, te za probavne i urološke probleme. Neki su je koristili i za neke kožne probleme, te nekada učestale parazite u crijevima. Naravno, napominjem da tada nije bilo automobila, te se ta „krajputašica“ mogla brati i uz cestu. Danas to nemojmo raditi, potražimo cikoriju sa nekim skrovitijim mjestima ili u biljnim ljekarnama.
Cikorija se i uzgaja, najviše u Belgiji, te bivšim zemljama istočnog bloka, a koristi se u najrazličitije svrhe, od kavovine do ekstrahiranog inulina za farmaceutske i kozmetičke svrhe.
Cikorija ima i fitoterapijsku i prehrambenu odn. nutritivnu vrijednost.
Krenut ćemo od korištenja u prehrani. Listovi su gorki, ponekad su se zasipali zemljom da manje pozelene i tako budu manje gorki, no onda su i nutritivno siromašniji. Najbolje je brati ih ranije, krajem proljeća ili početnom ljeta, kad su manji i mekaniji, te ih kuhati poput listova maslačka ili ih jednostavno koristiti u salatama (samostalno su prilično gorki, pa je bolje koristiti u kombinacijama sa drugim salatnim biljem). Izvor su vitamina C i karotenoida, te gorkih tvari koje pomažu u radu jetre i žuči.
U Njemačkoj se za prehranu koristi i korijen, koji se kuha kao sastavni dio u juhama i varivima. On se bere u 9 i 10 mjesecu, kad je nutritivno najbogatiji. Osim u juhama, može se skuhan dodavati i salatama, te tada postaje vrhunska delicija. Ne zaboravimo i prepržen te samljeven korijen, koji se nekad često koristio kao kavovina, a vjerovalo se da podstiče lučenje mlijeka kod dojilja. Još jedna nutritivna vrijednost korijena je u inulinu, fruktoznom polimeru koji je sladak, a nije probavljiv, pa je popularan među dijabetičarima. O fitoterapijskoj koristi inulina pisat ćemo dalje u tekstu.
U fitoterapiji cikorija je prvenstveno „čistač“ organa za probavu i izlučivanje (osovina želudac-jetra-žuč/crijeva/mjehur) zbog spomenutih gorkih tvari. U tu svrhu koristi se i lišće i korijen, s tim da je korijen efikasniji. Uglavnom se radi o čajevima od lišća, te uvarcima od suhog korijena. Poznati herbalist Messegue je koristio i kupke nogu sa čajem od listova, i to za probleme za zatvorom, te probleme jetre. Radio se i sirup za djecu, koji se koristio kod dječjeg zatvora i problema sa parazitima u crijevima, prvenstveno „crvima“. Rijeđe su se koristili oblozi za kožne probleme, iako ima zabilježenih i takvih recepata.
Krenut ćemo od korištenja u prehrani. Listovi su gorki, ponekad su se zasipali zemljom da manje pozelene i tako budu manje gorki, no onda su i nutritivno siromašniji. Najbolje je brati ih ranije, krajem proljeća ili početnom ljeta, kad su manji i mekaniji, te ih kuhati poput listova maslačka ili ih jednostavno koristiti u salatama (samostalno su prilično gorki, pa je bolje koristiti u kombinacijama sa drugim salatnim biljem). Izvor su vitamina C i karotenoida, te gorkih tvari koje pomažu u radu jetre i žuči.
U Njemačkoj se za prehranu koristi i korijen, koji se kuha kao sastavni dio u juhama i varivima. On se bere u 9 i 10 mjesecu, kad je nutritivno najbogatiji. Osim u juhama, može se skuhan dodavati i salatama, te tada postaje vrhunska delicija. Ne zaboravimo i prepržen te samljeven korijen, koji se nekad često koristio kao kavovina, a vjerovalo se da podstiče lučenje mlijeka kod dojilja. Još jedna nutritivna vrijednost korijena je u inulinu, fruktoznom polimeru koji je sladak, a nije probavljiv, pa je popularan među dijabetičarima. O fitoterapijskoj koristi inulina pisat ćemo dalje u tekstu.
U fitoterapiji cikorija je prvenstveno „čistač“ organa za probavu i izlučivanje (osovina želudac-jetra-žuč/crijeva/mjehur) zbog spomenutih gorkih tvari. U tu svrhu koristi se i lišće i korijen, s tim da je korijen efikasniji. Uglavnom se radi o čajevima od lišća, te uvarcima od suhog korijena. Poznati herbalist Messegue je koristio i kupke nogu sa čajem od listova, i to za probleme za zatvorom, te probleme jetre. Radio se i sirup za djecu, koji se koristio kod dječjeg zatvora i problema sa parazitima u crijevima, prvenstveno „crvima“. Rijeđe su se koristili oblozi za kožne probleme, iako ima zabilježenih i takvih recepata.
Cikorija podstiče rad jetre i lučenje žuči, te tako pomaže kod osoba koje pate od takvih problema. Uz to, pojačan rad jetre i ostalih probavnih organa dovodi do detoksikacije organizma, termina koji se danas vrlo često koristi, a povezan je sa naslovom ovog teksta; cikorija je prijatelj pri postizanju linije tijela i mršavljenju, jer vrši i detox i pojačano izlučivanje, što je pri mršavljenju poželjno.
Gore smo spomenuli inulin – neprobavljivu varijaciju fruktoze. Cikorijin korijen obiluje inulinom, preko 50% ukupne mase. Osim što ne deblja, inulin je prebiotička hrana za „dobre bakterije“ u crijevnoj flori, povećava brojčanost bifidobakterija, pa tako omogućava normalnu homeostazu crijeva i stabilizaciju crijevnog epitela, te utječe na bolji rad imunološkog sustava. Biokemijska pozadina ovih procesa neće biti zanimljiva za objašnjavanje, no dovoljno je spomenuti da se inulin u farmaciji koristi kao dodatak prebioticima. U modernoj fitoaromaterapiji (oblik medicinske aromaterapije, prisutne u zapadnim klinikama), cikorija se koristi kao snažan borac protiv urinarnih bakterijskih infekcija mjehura iz roda Brucella.
Dakle, dok se vozite cestama Lijepe naše, primjetite simpatične neboplave cvjetove, koji vam mašu dok prolazite – to je cikorija. Ukras i ljekovitost u istoj biljci.
Gore smo spomenuli inulin – neprobavljivu varijaciju fruktoze. Cikorijin korijen obiluje inulinom, preko 50% ukupne mase. Osim što ne deblja, inulin je prebiotička hrana za „dobre bakterije“ u crijevnoj flori, povećava brojčanost bifidobakterija, pa tako omogućava normalnu homeostazu crijeva i stabilizaciju crijevnog epitela, te utječe na bolji rad imunološkog sustava. Biokemijska pozadina ovih procesa neće biti zanimljiva za objašnjavanje, no dovoljno je spomenuti da se inulin u farmaciji koristi kao dodatak prebioticima. U modernoj fitoaromaterapiji (oblik medicinske aromaterapije, prisutne u zapadnim klinikama), cikorija se koristi kao snažan borac protiv urinarnih bakterijskih infekcija mjehura iz roda Brucella.
Dakle, dok se vozite cestama Lijepe naše, primjetite simpatične neboplave cvjetove, koji vam mašu dok prolazite – to je cikorija. Ukras i ljekovitost u istoj biljci.