MALI VITAMIN SA VELIKI ULOGAMA - CIJANOKOBALAMIN (B12)
Svijet vitamina sličan je našem makro-svijetu. Poput raznolikih ljudi, i u njemu obitavaju mnogi „prosječni“, „poznati“ ili „neobični“ raznoliki vitamini, poput L-askorbinske kiseline poznatije kao vitamin C, koji je jako poznat i gotovo prosječan. No, nalaze se i neki jako čudesni, za koje gotovo ne slutimo da su nekakvi vitamini. Jedan od tih je cijalnokobalamin, kobalamin ili najpoznatiji poznatiji pod imenom - vitamin B12. Što tu dvanaesticu čini tako različitom od ostale B-braće?
Specifična kemijska struktura
Iz školskih satova kemije sjećamo se elementa po imenu kobalt, metala kojeg iskapaju iz rudnika. Zbog velike tvrdoće postoji poseban proces njegovog vađenja, a u velikim količinama može biti otrovan. Upravo taj kobalt nalazi se u centru B12 strukture, što cijeli vitamin čini krajnje specifičnim. Zapravo, to je jedini biospoj koji poznajemo a da ima kobalt u svojoj strukturi, jer se takvi metali rijetko nalaze u tijelu uopće. Dvije Nobelove nagrade zarađene su na njemu, iako je mnoštvo radilo na njegovom otkrivanju u periodu od 170 godina. Prva Nobelova nagrada dodjeljena je za Minota i Murphyja u vezi istraživanja jetre i liječenje anemije (uključujući i folnu kiselinu), a druga za Smitha i Parkera koji su ga napokon izolirali. Kobalt na sebe veže 4 atoma dušika i 4 velika prstena, sa nadograđenim kemijskim mostovima, što ga čini puno složenijim u odnosu na druge vitamine. Također, njegove labave veze unutar strukture pomažu njegovu laku pretvorbu. Zašto? Kao i mnoge druge tvari iz hrane, B12 ne može se koristiti izravno iz prirode, nego je potrebna njegova konverzija unutar tijela, i to u dva aktivna oblika. Kroz tekst ćemo primjetiti da je B12 gotovo neraskidiv brat sa više poznatom folnom kiselinom, tj. vitaminom B9, te da imaju niz zajedničkih poslova, baš kao dvojica prave braće.
Iz školskih satova kemije sjećamo se elementa po imenu kobalt, metala kojeg iskapaju iz rudnika. Zbog velike tvrdoće postoji poseban proces njegovog vađenja, a u velikim količinama može biti otrovan. Upravo taj kobalt nalazi se u centru B12 strukture, što cijeli vitamin čini krajnje specifičnim. Zapravo, to je jedini biospoj koji poznajemo a da ima kobalt u svojoj strukturi, jer se takvi metali rijetko nalaze u tijelu uopće. Dvije Nobelove nagrade zarađene su na njemu, iako je mnoštvo radilo na njegovom otkrivanju u periodu od 170 godina. Prva Nobelova nagrada dodjeljena je za Minota i Murphyja u vezi istraživanja jetre i liječenje anemije (uključujući i folnu kiselinu), a druga za Smitha i Parkera koji su ga napokon izolirali. Kobalt na sebe veže 4 atoma dušika i 4 velika prstena, sa nadograđenim kemijskim mostovima, što ga čini puno složenijim u odnosu na druge vitamine. Također, njegove labave veze unutar strukture pomažu njegovu laku pretvorbu. Zašto? Kao i mnoge druge tvari iz hrane, B12 ne može se koristiti izravno iz prirode, nego je potrebna njegova konverzija unutar tijela, i to u dva aktivna oblika. Kroz tekst ćemo primjetiti da je B12 gotovo neraskidiv brat sa više poznatom folnom kiselinom, tj. vitaminom B9, te da imaju niz zajedničkih poslova, baš kao dvojica prave braće.
Kako ulazi u tijelo
Naš probavni sustav je vrlo sofisticiran i ne pušta lako spojeve u krv. Da je drugačije, uštedjeli bismo na vremenu probave i efikasnosti prehrane, no vrlo brzo bi bili otrovani. Upravo složen i specifičan sustav razgradnje, djelomične pretvorbe, penetracije kroz crijevno-krvnu barijeru, te sustav aktivnog transporta u krvi čini niz sigurnosnih zidova i protokola, poput ulaza u zgradu CIA-e. Sa cijanokobalaminom je još složenije, jer mora biti udružen sa tkz. intrizičkim faktorom želuca, posebnim mukoproteinskim kompleksom kojeg luči želudac. Također, mora biti udružen sa kalcijem da bi apsorpcija bila uspješna, a tu negdje mora biti i nešto folne kiseline. U krvi ga preuzima jedan specifični glikoprotein, koji ga vodi u različite stanice u tijelu gdje dobiva svoj konačni aktivni oblik u dvije verzije: metilkobalamin i 5-dezoksi-adenozil-kobalamin. Ponegdje u literaturi naći ćete da B12 može biti proizveden do strane bakterija u crijevima. To je istina, ali te bakterije se nalaze u debelom crijevu, dakle na kraju puta hrane. Apsorpcija vitamina događa se puno ranije, tako da od tog vrijednog rada dobrih bakterijica nemamo gotovo ništa. Starije osobe mogu imati smanjenu apsorpciju B12, kao i oni koji imaju problema za probavom u lučenjem probavnih sokova u želucu.
Naš probavni sustav je vrlo sofisticiran i ne pušta lako spojeve u krv. Da je drugačije, uštedjeli bismo na vremenu probave i efikasnosti prehrane, no vrlo brzo bi bili otrovani. Upravo složen i specifičan sustav razgradnje, djelomične pretvorbe, penetracije kroz crijevno-krvnu barijeru, te sustav aktivnog transporta u krvi čini niz sigurnosnih zidova i protokola, poput ulaza u zgradu CIA-e. Sa cijanokobalaminom je još složenije, jer mora biti udružen sa tkz. intrizičkim faktorom želuca, posebnim mukoproteinskim kompleksom kojeg luči želudac. Također, mora biti udružen sa kalcijem da bi apsorpcija bila uspješna, a tu negdje mora biti i nešto folne kiseline. U krvi ga preuzima jedan specifični glikoprotein, koji ga vodi u različite stanice u tijelu gdje dobiva svoj konačni aktivni oblik u dvije verzije: metilkobalamin i 5-dezoksi-adenozil-kobalamin. Ponegdje u literaturi naći ćete da B12 može biti proizveden do strane bakterija u crijevima. To je istina, ali te bakterije se nalaze u debelom crijevu, dakle na kraju puta hrane. Apsorpcija vitamina događa se puno ranije, tako da od tog vrijednog rada dobrih bakterijica nemamo gotovo ništa. Starije osobe mogu imati smanjenu apsorpciju B12, kao i oni koji imaju problema za probavom u lučenjem probavnih sokova u želucu.
Izvori cijanokobalamina i referentne vrijednosti
Biljni materijal je siromašan sa vitaminom B12 što može raditi poprilične probleme vegetarijancima i veganima. Najbolji izvori su riba, plodovi mora, mlijeko, žutanjak i fermentirani sirevi. Od mesa najbolji izvori su srce, bubrezi i jetra. Priroda je očigledno predvidjela deficit ovog vitamina, pa se u obilnim količinama skladišti u jetri, te time omogućava duge periode neadekvatne prehrane.
Normalna doza uzimanja je 2μg dnevno, uglavnom prisutna u normalnoj prehrani, no američka udruga Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes of the Food and Nutrition Board u godini 1998. donosi nove vrijednosti za odrasle, čak do 2,4 μg na dan. Onima koji vole pretjerivati evo jedan savjet: prevelikim unosom B12 nećete se otrovati, ali nećete niti postići veliku učinkovitost. Naime, njegova apsorpcija ovisi o intrizičkom faktoru iz želuca i uzimanjem velikih doza samo obogaćujete izmet. Primjećeno je da je bolje uzimati manje količine uz 3 obroka dnevno, nego uzmati jednu udarnu dozu.
Biljni materijal je siromašan sa vitaminom B12 što može raditi poprilične probleme vegetarijancima i veganima. Najbolji izvori su riba, plodovi mora, mlijeko, žutanjak i fermentirani sirevi. Od mesa najbolji izvori su srce, bubrezi i jetra. Priroda je očigledno predvidjela deficit ovog vitamina, pa se u obilnim količinama skladišti u jetri, te time omogućava duge periode neadekvatne prehrane.
Normalna doza uzimanja je 2μg dnevno, uglavnom prisutna u normalnoj prehrani, no američka udruga Standing Committee on the Scientific Evaluation of Dietary Reference Intakes of the Food and Nutrition Board u godini 1998. donosi nove vrijednosti za odrasle, čak do 2,4 μg na dan. Onima koji vole pretjerivati evo jedan savjet: prevelikim unosom B12 nećete se otrovati, ali nećete niti postići veliku učinkovitost. Naime, njegova apsorpcija ovisi o intrizičkom faktoru iz želuca i uzimanjem velikih doza samo obogaćujete izmet. Primjećeno je da je bolje uzimati manje količine uz 3 obroka dnevno, nego uzmati jednu udarnu dozu.
Što B12 radi u tijelu?
U početku smo vitamine usporedili sa ljudima. B12 je jedan od onih koji voli zabadati nos u svaku poru društva i svugdje biti prisutan. Njegove uloge su brojne u gotovo svim metaboličkim sustavima. Glavna funkcija mu je pomaganje u sintezi DNK. Sjećamo se iz osnovne škole kako se u DNK nalaze sve informacije o nama i kako je ona presudna za dijeljenje stanica, tj. da od jedne nastanu dvije itd. Ukoliko nema B12, nema ni diobe, a onda stanice propadaju dok se nove ne stvaraju. To može dovesti do ozbiljnih problema i bolesti. Prvi koji to osjete su stanice koje se ubrzano moraju razmnožavati: koštana srž, mišići, živčane stranice i stanice probavnog sustava. Uz to, taj vitamin je odgovoran za sazrijevanje crvenih krvnih stanica i održavanje mijelinskih ovojnica oko živaca. Uključen je u sintezu nekih bjelančevina, te metabolizam masti i ugljikohidrata. Pomaže da B9 lakše sintetizira kolin. Također pomaže željezu u lakšoj pretvorbi u organizmu. Bolesti za koje je preporučena suplementacija su perniciozna anemija, mijelocitna i megaloblastična anemija, alkoholizam, gastritis, gastrektomija, bubrežne bolesti, pojačan rad štitnjače, depresija, neuralna bol i trnci, tinitus i stresna stanja. Pošto B12 prelazi barijeru posteljice, možda je dobro povećati doze uzimanja u trudnoći, najbolje uz pomoć prehrane ili nekom formulacijom za trudnice. Velike količine tog vitamina u trudnoći nisu preporučljive. Onima koji imaju rizik od bolesti srca, B12 (zajedno sa B9) može pomoći u inaktivaciji homocisteina, tvari koja je povezana sa tim oboljenjima i tako preventivno djelovati. Ovaj vitamin ima nejasan ali koristan mehanizam kod imunološkog sustava, jer je primjećeno da produljuje vrijeme infekcije virusom HIV-a u odnosu na pojavu bolesti. Uz to, primjećen je bolji rad imunološkog sustava kod starijih osoba ukoliko je primjeren unos B12.
U početku smo vitamine usporedili sa ljudima. B12 je jedan od onih koji voli zabadati nos u svaku poru društva i svugdje biti prisutan. Njegove uloge su brojne u gotovo svim metaboličkim sustavima. Glavna funkcija mu je pomaganje u sintezi DNK. Sjećamo se iz osnovne škole kako se u DNK nalaze sve informacije o nama i kako je ona presudna za dijeljenje stanica, tj. da od jedne nastanu dvije itd. Ukoliko nema B12, nema ni diobe, a onda stanice propadaju dok se nove ne stvaraju. To može dovesti do ozbiljnih problema i bolesti. Prvi koji to osjete su stanice koje se ubrzano moraju razmnožavati: koštana srž, mišići, živčane stranice i stanice probavnog sustava. Uz to, taj vitamin je odgovoran za sazrijevanje crvenih krvnih stanica i održavanje mijelinskih ovojnica oko živaca. Uključen je u sintezu nekih bjelančevina, te metabolizam masti i ugljikohidrata. Pomaže da B9 lakše sintetizira kolin. Također pomaže željezu u lakšoj pretvorbi u organizmu. Bolesti za koje je preporučena suplementacija su perniciozna anemija, mijelocitna i megaloblastična anemija, alkoholizam, gastritis, gastrektomija, bubrežne bolesti, pojačan rad štitnjače, depresija, neuralna bol i trnci, tinitus i stresna stanja. Pošto B12 prelazi barijeru posteljice, možda je dobro povećati doze uzimanja u trudnoći, najbolje uz pomoć prehrane ili nekom formulacijom za trudnice. Velike količine tog vitamina u trudnoći nisu preporučljive. Onima koji imaju rizik od bolesti srca, B12 (zajedno sa B9) može pomoći u inaktivaciji homocisteina, tvari koja je povezana sa tim oboljenjima i tako preventivno djelovati. Ovaj vitamin ima nejasan ali koristan mehanizam kod imunološkog sustava, jer je primjećeno da produljuje vrijeme infekcije virusom HIV-a u odnosu na pojavu bolesti. Uz to, primjećen je bolji rad imunološkog sustava kod starijih osoba ukoliko je primjeren unos B12.
Neka starija istraživanja pokazala su da cijanokobalamin može biti koristan u liječenju karcinoma, osteoartritisa i osteoporoze, burzitisa, živčane razdražljivosti, gubitka pamćenja, nesanice, problema sa ravnotežom, paralize ekstremiteta, poboljšanja rasta kod djece i čitavog niza bolesti i poremećaja koja bi nam zauzela gotovo cijelu stranicu. To podvlači važnost ovog vitamina koji voli gurati svoj nos u sve poslove našeg tijela, te opravdava izbor tijela da ga skladišti u velikim količinama u unutarnjim organima.
Interakcije vitamina B12
Kao što se ljudi u prometu ne slažu, tako se i vitamini ponekad „posvađaju“ sa pojedinim sudionicima u tjelesnom prometu. Ovdje ćemo nabrojati neke da biste znali kako i kada apsorpcija vitamina može biti otežana.
Kao što se ljudi u prometu ne slažu, tako se i vitamini ponekad „posvađaju“ sa pojedinim sudionicima u tjelesnom prometu. Ovdje ćemo nabrojati neke da biste znali kako i kada apsorpcija vitamina može biti otežana.
Prvi na spisku je alkohol. Njegovo povećano uzimanje kroz dulje vremensko razdoblje može smanjiti apsorpciju u crijevima. Zato je alkoholizam na spisku bolesti koje se trebaju tretirati povećanim dozama cijanokobalamina. Neki antibiotici mogu smanjiti serumske vrijednosti vitamina B12, što piše u uputama na lijeku. Tada bi trebalo uzimati suplementaciju, ali vremenski odvojeno od tih lijekova. U laboratorijskim pretragama neki lijekovi i sredstva mogu izazvati lažno očitanje serumske vrijednosti vitamina B12. Već smo gore napomenuli da antibiotici mogu zaista smanjiti njegovu vrijednost, ali mogu i interferirati sa agensima i dati lažnu sliku o njemu. Uz antibiotike to radi i metotreksat i pirimetamin. O ovim stvarima više znaju laboranti, koji uzimaju u obzir ovakve pojave |
Žene koje uzimaju oralne kontraceptive mogu imati smanjenu serumsku vrijednost cijanokobalamina. Mogu razmisliti o povećanju unosa B12 kroz hranu koja je bogata njome. Također, uzimanje velikih količina folne kiseline (B9) mogu smanjiti prisutnost cijanokobalamina u krvi ili prikriti njen nedostatak kod pretraga. I neki antikonvulzivi, inhibitori H2-receptora, te aminosalicilni spojevi mogu smanjiti apsorpciju B12. To znači da ih nikako ne bi trebalo uzimati zajedno sa tim vitaminom. |
Voljeti ili ne voljeti B12
Kao i svaki drugi vitamin, i ovaj ima svoje mjesto u tijelu. Iako su dnevne potrebe za njim malene, ovo je veliki i važan kompleks, gigant i vrlo čudan po strukturi među ostalim vitaminima, a opet posebno zaštićen od strane tijela. Sjetimo se, tijelo ga skladišti da bi ga bilo dovoljno ako zapadnemo u dulju krizu, kažu da ga ima između 3000 i 5000 μg na lageru. To bi bilo dovoljno za preko 5 godina. No, nemojmo dopusiti da nas to uljulja u eksperimentiranje sa unosom hrane: kod svih bolesti pojačano se troše svi resursi, pa i B12. Zato jedite ribu, jaja, sireve i pijte mlijeko. Pojedite i kakve iznutrice s vremena na vrijeme, u njima ima i drugih vrijednih elemenata osim B12. On je zorni primjer da uravnoteženom prehranom možemo namiriti osnovne elemente za zdrav život. Oni koji žele tretirati neka oboljenja putem suplementacije sa B12 trebali bi se posavjetovati sa stručnom osobom. Iako smo ga grandiozno prikazali, proces ozdravljenja je nešto što se ne podržava samo vitaminima. Poput bolesti, i zdravlje je puzzla sa mnogo sastavnica.
Kao i svaki drugi vitamin, i ovaj ima svoje mjesto u tijelu. Iako su dnevne potrebe za njim malene, ovo je veliki i važan kompleks, gigant i vrlo čudan po strukturi među ostalim vitaminima, a opet posebno zaštićen od strane tijela. Sjetimo se, tijelo ga skladišti da bi ga bilo dovoljno ako zapadnemo u dulju krizu, kažu da ga ima između 3000 i 5000 μg na lageru. To bi bilo dovoljno za preko 5 godina. No, nemojmo dopusiti da nas to uljulja u eksperimentiranje sa unosom hrane: kod svih bolesti pojačano se troše svi resursi, pa i B12. Zato jedite ribu, jaja, sireve i pijte mlijeko. Pojedite i kakve iznutrice s vremena na vrijeme, u njima ima i drugih vrijednih elemenata osim B12. On je zorni primjer da uravnoteženom prehranom možemo namiriti osnovne elemente za zdrav život. Oni koji žele tretirati neka oboljenja putem suplementacije sa B12 trebali bi se posavjetovati sa stručnom osobom. Iako smo ga grandiozno prikazali, proces ozdravljenja je nešto što se ne podržava samo vitaminima. Poput bolesti, i zdravlje je puzzla sa mnogo sastavnica.
Objavljeno u Novom listu